Fęrsluflokkur: Trśmįl og sišferši
22.5.2008 | 17:54
Eingyšistrśin er ódżrari.
Žaš er stašreynd, einn guš er ódżrari enn margir. Žannig gętu sögur um nķsku gyšinga įtt viš einhver rök aš styšjast.
Įšur fyrr, žegar menn tilbįšu marga guši(fjölgyšistrś) voru margir gušir meš sér hof. Žeir įttu lķka margir sķna daga. Sumir bęjir höfšu sérguši, sem hefur veriš frįbęrt. Einn mašur ķ bęnum hefur gert eitthvaš rosalegt og 400 įrum seinna er hann tilbešinn sem guš. Enn dżrt gat žaš oršiš žegar borgir og bęjir stękkušu. Bęjarstjórinn kanski hundfśll um aš mega ekki kaupa nżtt teppi žar sem fólkiš įkvaš aš byrja aš tilbišja einhvern fiskaguš žegar fólkiš įkvaš aš fara aš veiša. Móses kom meš pottžétta skżringu.
Žaš er bara einn guš. Hann sér um allt. Hann er lķka of upptekinn fyrir ykkur, svo žegiši, ég ętla ekki aš byggja hof til hinnar heilögu bżflugu af žvķ aš ykkur finnst hunang gott.
Žar meš var mįliš leyst, ef uppskerubrestur kom, var bešiš til gušs. Ef flóš kom, var bešiš til gušs. Žaš einfaldaši lķka mįlin. Ef menn sįu fljótlega aš žaš žurfti lķka vonda afliš til aš śtskżra margt. Fólki leist ekkert vel į aš sami guš og bannaši žeim kynlķf utan hjónabands vęri sį sami og kveikti ķ hśsunum žeirra og senti pestir og plįgur. Fólkiš varš hrętt žvķ ef žaš bölvaši guši fyrir allt sem į sér dundi myndi hann bara bregšast viš meš žvķ aš refsa žeim ennžį meira. Drekka kanski öllum ķ flóši? Neeeh, žaš var bśiš. Guš vill vera frumlegur.
Žį var djöfullinn fundinn upp. Og žś mįttir velja, gera eins og djöfullinn vill, eša eins og guš vill. Valdiru guš įttiru įgętt lķf og frįbęrt eftirlķf. Valdiru djöfulin įttiru frįbęrt lķf enn hörmulegt eftirlķf. Žaš sagt voru kostirnir of fįir. Eitt lķf er ekki nóg. Svo best aš velja guš.
Į mišöldum fór soldiš aš grafa undir žessu, enn menn fundu mannśšlega ašferš til aš leysa žaš. Eina leišin til aš öšlast fyrirgefningu fyrir galdra og villutrś, var aš hreinsa sįl syndarans ķ eldi. Leitt aš lķkami syndarans komst aldrei undan.
Jęja, meira segja ég er oršinn žreyttur į ruglinu ķ mér.
Įšur fyrr, žegar menn tilbįšu marga guši(fjölgyšistrś) voru margir gušir meš sér hof. Žeir įttu lķka margir sķna daga. Sumir bęjir höfšu sérguši, sem hefur veriš frįbęrt. Einn mašur ķ bęnum hefur gert eitthvaš rosalegt og 400 įrum seinna er hann tilbešinn sem guš. Enn dżrt gat žaš oršiš žegar borgir og bęjir stękkušu. Bęjarstjórinn kanski hundfśll um aš mega ekki kaupa nżtt teppi žar sem fólkiš įkvaš aš byrja aš tilbišja einhvern fiskaguš žegar fólkiš įkvaš aš fara aš veiša. Móses kom meš pottžétta skżringu.
Žaš er bara einn guš. Hann sér um allt. Hann er lķka of upptekinn fyrir ykkur, svo žegiši, ég ętla ekki aš byggja hof til hinnar heilögu bżflugu af žvķ aš ykkur finnst hunang gott.
Žar meš var mįliš leyst, ef uppskerubrestur kom, var bešiš til gušs. Ef flóš kom, var bešiš til gušs. Žaš einfaldaši lķka mįlin. Ef menn sįu fljótlega aš žaš žurfti lķka vonda afliš til aš śtskżra margt. Fólki leist ekkert vel į aš sami guš og bannaši žeim kynlķf utan hjónabands vęri sį sami og kveikti ķ hśsunum žeirra og senti pestir og plįgur. Fólkiš varš hrętt žvķ ef žaš bölvaši guši fyrir allt sem į sér dundi myndi hann bara bregšast viš meš žvķ aš refsa žeim ennžį meira. Drekka kanski öllum ķ flóši? Neeeh, žaš var bśiš. Guš vill vera frumlegur.
Žį var djöfullinn fundinn upp. Og žś mįttir velja, gera eins og djöfullinn vill, eša eins og guš vill. Valdiru guš įttiru įgętt lķf og frįbęrt eftirlķf. Valdiru djöfulin įttiru frįbęrt lķf enn hörmulegt eftirlķf. Žaš sagt voru kostirnir of fįir. Eitt lķf er ekki nóg. Svo best aš velja guš.
Į mišöldum fór soldiš aš grafa undir žessu, enn menn fundu mannśšlega ašferš til aš leysa žaš. Eina leišin til aš öšlast fyrirgefningu fyrir galdra og villutrś, var aš hreinsa sįl syndarans ķ eldi. Leitt aš lķkami syndarans komst aldrei undan.
Jęja, meira segja ég er oršinn žreyttur į ruglinu ķ mér.